Poznata kao: dubačac, mali dubčac, džigeričnjak, gavranov kuk, mravak, podubica, trbušac, turčica.
Latinski naziv: teucrium chamaedrys.
Dubačac uspijeva na suhim, vapnenastim tlima, na kamenitim obroncima i po svjetlijim šumama. Malen je, do 30 cm polugrmić. Listovi su mu tamnozeleni, na blijedoljubičastim stabljikama. Cvate ružičastocrveno i to od srpnja do rujna. Za njegovu se ljekovitost znalo još u starome vijeku. Rimski su ga liječnici preporučivali protiv kašlja. Carl Karlo Veliki tom je ljekovitom biljkom liječio giht.
Dubac je antiseptik, ubija bakterije u želucu i crijevima. Potiče na mokrenje i stoga je vrlo učinkovit kod vodene bolesti. Pomaže da se sluz bolje izlučuje iz pluća i želuca. Liječi žučne tegobe, bijelo pranje, rane, hemoroide. Upotrebljavamo ga i kod šećerne bolesti te za liječenje gušterače. Veliku žlicu zdrobljene biljke kuhamo pet minuta u četvrt litre vode. Taj čaj pijemo ujutro i natašte i navečer prije spavanja. Dubac također možemo staviti i u juhe te dodati povrću. Osobito pristaje uz krumpir. U jelima nije samo začin koji daje ugodan okus već i potiče tek. Za dugotrajnije liječenje pogodniji je kao čaj.
Čajem liječimo i slezenu, te reumu i giht. Kod slabokrvnosti pijemo crno vino u kojem smo 8 dana namakali 200 g dubačca na jednu litru vina. Kod oboljelih dišnih organa i limfnih žlijezda možemo načiniti i obloge od čaja. Čaj pomaže i kod nesanice te kod astme.
Uputa: na čašu vode stavljamo jednu žličicu biljke. Pijemo više puta. Zbog arome i gorčine upotrebljava se kod spravljanja likera.
0 komentari:
Objavi komentar