Pratite nas na Facebooku

Crvotočina

Written By Unknown on nedjelja, 13. srpnja 2014. | 09:32

Poznata kao: lisičak, lisičjak, lisičji rep, plavun, prašumljica, prećica.
Latinski naziv: Lycopodium clavatum

Crvotočina je niska zimzelena trajnica koja ima nekoliko metara dugu, poleglu stabljiku iz koje izbijaju uspravni ogranci. Na donjoj se strani razvijaju brojni sitni korijeni koji crpe hranu iz zemlje. Cijela je biljka gusto pokrivena igličastim listovima. Uspravni ogranci nose na vrhu po dva-tri kijačasta klasa sa sporama u obliku sumpornožutoga praška koji se upotrebljava u farmaciji. Crvotočina raste po četinarskim i miješanim šumama na zemljištu obraslu vrijesom, po pašnjacima.
Kada skupljamo biljku, odsijecite joj samo vrhove. Sakupljamo je od lipnja do rujna. Za sunčana vremena oprezno istresemo prašak na papir zatim u staklenu posudu koju dobro zatvorimo. Taj se prašak ne lijepi i ne tone u vodi.

Čaj od crvotočine

Čaj pripremljen od te biljka smanjuje bolove u mjehuru i bubrezima te otapa kamence. Pijemo ga kod gihta i reume, nadimanja, proljeva, želučanih i crijevnih grčeva. Liječi oboljelu jetru i žuticu. Istočni ga narodi upotrebljavaju kod rahitisa: kupaju se u tom čaju i piju ga. Ako čaj pijemo, bolje je da ga ne kuhamo, već samo prelijemo vrelom vodom.

Uputa: Jedna čajna žličica na jednu šalicu vode. Tako neka odstoji bar 15 minuta. Prašak crvotočine posipamo po ranama, lišajima, svrbež kod starijih osoba, upotrebljavamo za njegu dojenčadi. Stočari upotrebljavaju biljku kao čaj za bolesnu stoku, kod metiljavosti, grčeva, kašlja, oteklina, koštane i plućne tuberkuloze.
Treba biti oprezan i lijek uzimati samo u malim količinama jer je u određenoj mjeri otrovan. Spore nisu opasne a zeleni dijelovi sadrže otrovne tvari.

Youtube verzija:

0 komentari:

Objavi komentar